Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 19. lipnja, povodom proslave patrona župe Prozor – Presvetog Srca Isusova, kao što je...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...
article thumbnail    Danas, 18. lipnja (četvrtak) u našoj župi povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu uz...
article thumbnail  Danas, 17. lipnja (srijeda), u našoj župnoj crkvi uz koncelebraciju trojice svećenika,...
article thumbnail    Kao što je i najavljeno, danas, 16. lipnja vjernici u župi Prozor započeli su trodnevni duhovni...
article thumbnail  Dragi prijatelji, sestre i braćo, mladi i stari naše kršćanske katoličke zajednice Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u župnoj crkvi Presvetog Srca...

Korizmeno vrijeme osobito je obilježeno jednim neliturgijskim slavljem, tj. pučkom pobožnošću pod imenom „križni put“ (Via Crucis) kojom vjernici štuju muku Kristovu. Križni put je pučka pobožnost, to jest oblik zajedničke vjerničke molitve, prisjećanja i razmišljanja o Isusovoj muci. To je veoma drevna pobožnost, nikla na izvorima kršćanstva, negdje u XIV. st. No, korijeni ove pobožnosti mogu se naći već u IV. st. kada nastaju prvi zapisi hodočasnika u Svetu zemlju. Vrativši se, oni su gradili zgrade nalik onima u Jeruzalemu i pomoću njih obnavljali dojmove s toga hodočašća.

Kroz stoljeća ova je pobožnost prihvaćana od svih naroda, u srži i načinu ostala izvorna, ali i bogaćena uvijek novim sadržajem. Vrlo je živa i danas, kad su mnoge pučke pobožnosti iščeznule. Izvor ove pobožnosti je grad Isusove muke - Jeruzalem.
Onamo su od najranijih vremena odlazili kršćani, pojedinačno i skupno, sa strahopoštovanjem i radošću posjećujući sva mjesta vezana za Isusov zemaljski život, a osobito hodom časteći i oživljavajući u sebi Kristov završni, patnički put od Pilatove sudnice do navrh Golgote, zastajući pri tom, u molitvi i meditaciji, na svakom mjestu koje je bilo povezano s događanjima na tom putu. Tako je s vremenom susljedni obilazak postaja Isusove muke postao neizostavni dio hodočašćenja Svetom zemljom.
Pobožnost križnog puta, dakle, nikla je izravno iz srca naroda Božjega. U to vrijeme bila su „razvijena“ hodočašća u Svetu zemlju, konkretnije u Jeruzalem da bi se nazočilo jednom križnom putu. No, budući kako su to sebi mogli priuštiti samo bogati, Crkva je odlučila uvesti pobožnost križnog puta u svoje crkve kako bi i oni siromašni mogli koliko-toliko doživjeti Isusov put na Golgotu. Kasnije je prevladavala misao da se naslikaju događaji Isusovog trpljenja i da se takve slike postave u crkvama. Na taj su si način mogli predočiti Kristovu muku svi oni koji nisu mogli putovati kao hodočasnici u Svetu Zemlju.
Ta se praksa pokazala dobrom, te se počela širiti po cijeloj Europi. Tako je i u naše krajeve došlo negdje početkom XVIII. st. Postaje križnog puta od tog vremena postavljaju se u crkvama, ali i na otvorenom prostoru, gdje su vrlo često smještene u prikladne kapelice. Slike ili kipovi prikazuju prizore iz Isusove muke, i to: Isusovu osudu pred Pilatom, preuzimanje križa, prvi pad po križem, susret s majkom, pomoć Šimuna Cirenca u nošenju križa, sućutnu gestu Veronike koja Isusu pruža svoj rubac, drugi pad pod križem, Isusovo tješenje jeruzalemskih žena, treći pad po križem, skidanje odjeće s Isusa, pribijanje na križ, samu Isusovu smrt, skidanje s križa i polaganje u grob. Svi ti prizori puni su dramatike, ali su usmjereni prema Uskrsu. Tako, kruta zbilja postaja Križnog puta nosi u sebi svoje konačno poništenje u Kristovom uskrsnuću, a Korizma nije sama radi sebe, nego je zbog Uskrsa.

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com