Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Jučer, na prvi dan korizme, odnosno na Pepelnicu ili Čistu srijedu, euharistijsko slavlje u u...
article thumbnail  Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine, koje traje šest...
article thumbnail  Četrdesetak mladih iz župe Presvetog Srca Isusova Prozor, jučer se okupilo na prvom susret...
article thumbnail  Večeras je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor, svečano obilježen Svjetski dan bolesnika i...
article thumbnail  U utorak 11. veljače je dan bolesnika i zdravstvenog osoblja. Slavi se na spomendan Gospe Lurdske,...
article thumbnail  U župi Prozor jučer je svečano proslavljena svetkovina Bogojavljenja i Dan svetog djetinjstva....
article thumbnail  Misu zahvalnicu na Silvestrovo, u punoj prozorskoj župnoj crkvi sa početkom u 17 sati uz...
article thumbnail  Na blagdan sv. Ivana, apostola i evanđeliste već niz godina u župi Presvetog Srca Isusova Prozor...

„Kako je lijepo i kako je milo kao braća živjeti zajedno“, novozavjetni je usklik koji je proizišao iz življenog iskustva zajedničkog života i molitve Isusu Kristu Spasitelju. Nažalost, sadašnje stanje među kršćanima naizgled ne odaje da i dalje postoji to „veselje“. Dani od 18. do 25. siječnja u Katoličkoj su Crkvi posvećeni molitvi za jedinstvo kršćana. Ova se osmina slavi i u nekim drugim kršćanskim Crkvama. Začetnik ove molitve je jedan anglikanski pastor Paul Watson sa svojim suradnikom pastorom Spencerom Jonesom. Bili su pripadnici tzv. Oksfordskog pokreta u Anglikanskoj Crkvi koji teži ka ujedinjenju sa Katoličkom Crkvom. Na njihov poticaj 1908. je prvi put, u okviru Anglikanske Crkve, bio organiziran molitveni susret za jedinstvo kršćana.


Molitva za jedinstvo svih kršćana proizišla je iz ekumenskog „gibanja“. Ekumenizam znači nastojanje oko suradnje, zbližavanja i jedinstva svih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica. Dok se međureligijski dijalog odnosi na sve religije, ekumenizam je dijalog samo unutar kršćana. Za razliku od unijatskih ugovora (npr. prelazak iz Pravoslavne u Katoličku Crkvu i obratno op.a), u ekumenizmu se naglašava ravnopravni dijalog među kršćanima. Ekumenizam je nastao u 19. st. unutar protestantskih zajednica. Počeci ekumenskog pokreta stavljaju se u 1805. g. Kada se protestantski, baptistički misionar William Carey založio za osnivanje „sveopćeg udruženja“ svih kršćana.
Ipak, novi poticaj cjelokupnom ekumenskom gibanju i napose molitvi za jedinstvo kršćana dao je Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) svojim dekretom Unitatis redintegratio koji je iznio nova načela suvremenog ekumenizma. Između ostalog posebno je naglašen duhovni ekumenizam, tj. obraćenje srca i svetost života, te javna, zajednička i svaka osobna molitva za jedinstvo svih kršćana.
Potvrda da Duh Sveti upravlja Crkvom, pa tako i ekumenskim pokretom, jest pontifikat Ivana Pavla II. Naše doba obilježio je lik i djelo tog, pa već sada možemo reći, „Velikog Pape“, koji je bio živi nositelj ekumenskih ideja. Pokazalo se da sve ono što se mora učiniti da kršćani opet budu jedno – nije laka zadaća. Mnogo je stoljeća prošlo od prvih raskola. Crkve i crkvene zajednice razvijale su se i živjele odvojene jedne od drugih, a nažalost često i u međusobnim sukobima. Ivan pavao II. bio je veliki zagovornik ekumenizma. Ovaj „Veliki Papa“ mnogo je pridonio razvoju kako ekumenizma, tako i međureligijskog dijaloga. Dovoljno je spomenuti veliki susret sa vjerskim poglavarima, koji su se okupili u Asizu na molitvu za mir, zatim pohodi Egiptu, planini Sinaj, Svetoj Zemlji, Grčkoj, Siriji, Armeniji...popis bi bio predug kada bih nastavio nabrajati. Opredjeljenje Katoličke Crkve za ustrajnost u ekumenizmu, Papa je potvrdio i 1995. godine enciklikom Ut unum sint (Da svi budu jedno).

U našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji će se također moliti za jedinstvo kršćana. Tako će molitvena osmina započeti 18. siječnja u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, a 25. siječnja, na blagdan obraćenja sv. Pavla, upriličit će se molitva u pravoslavnoj Sabornoj crkvi. Zato su uzoriti Vinko kardinal Puljić i mitropolit dabrobosanski Nikolaj prigodom ove osmine posalali zajedničku poslanicu svojim vjernicima u kojoj se između ostalog kaže: „...To je znak naše osobne želje i potrebe slijediti Kristov primjer...Time ćemo se pridružiti kršćanima svijeta u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana...“.
U poslanici su uzoriti kardinal i mitropolit naglasili kako Pravoslavnu i Katoličku Crkvu ontološki povezuje, ne samo krštenje, nego i zajednička vjera u Presveto Trojstvo, Euharistija, sakramenti i apostolsko nasljedstvo. Svijest i radost da su nam ti zajednički korijeni dublji od sadašnjih podjela čini našu zajedničku molitvu, ali i sve druge prikladne znakove zajedništva, ne samo mogućima nego i obvezujućima.
U ostvarenju jedinstva svih kršćana ne smijemo biti pasivni, nego aktivni. Ako bismo čekali da se jedinstvo jednostavno dogodi, izlagali bi smo se grijehu pomanjkanja vjere u djelovanje Božjeg Duha i u učinkovitost isusove molitve „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Taj nam je dar Krist trajno ponudio.

Zato uzoriti kardinal i mitropolit pozivaju na zajedničku molitvu za jedinstvo kršćana, ali i na molitvu u drugim prigodama kako bi se ta molitva kao znak nade ukorijenila u našim sestrinskim Crkvama...

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com