Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnailDanas slavimo Blagovijest – blagdan navještenja Gospodinova. Ovo je dvostruki blagdan: slavimo...
article thumbnail  Zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa, i nakon objave Vrhbosanske...
article thumbnail    Zbog pandemije koronavirusa, u cilju zaštite vjernika i poštujući odredbe Vrhbosanske...
article thumbnail  Na treći korizmeni petak, pobožnost Križnog puta i slavlja sv. Misa upriličena su u župnoj crkvi u...
article thumbnail  Duže vrijeme pripremani ovaj susret i izlet za djecu ostvario se 4 i 5 ožujka, tekuće godine. U...
article thumbnail  Na prvu korizmenu subotu, tijekom Večernje sv. Mise u župnoj crkvi u Prozoru, upriličeno je...
article thumbnail  Jučer, na prvi dan korizme, odnosno na Pepelnicu ili Čistu srijedu, euharistijsko slavlje u u...
article thumbnail  Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme, važnog vremena crkvene godine, koje traje šest...

„Kako je lijepo i kako je milo kao braća živjeti zajedno“, novozavjetni je usklik koji je proizišao iz življenog iskustva zajedničkog života i molitve Isusu Kristu Spasitelju. Nažalost, sadašnje stanje među kršćanima naizgled ne odaje da i dalje postoji to „veselje“. Dani od 18. do 25. siječnja u Katoličkoj su Crkvi posvećeni molitvi za jedinstvo kršćana. Ova se osmina slavi i u nekim drugim kršćanskim Crkvama. Začetnik ove molitve je jedan anglikanski pastor Paul Watson sa svojim suradnikom pastorom Spencerom Jonesom. Bili su pripadnici tzv. Oksfordskog pokreta u Anglikanskoj Crkvi koji teži ka ujedinjenju sa Katoličkom Crkvom. Na njihov poticaj 1908. je prvi put, u okviru Anglikanske Crkve, bio organiziran molitveni susret za jedinstvo kršćana.


Molitva za jedinstvo svih kršćana proizišla je iz ekumenskog „gibanja“. Ekumenizam znači nastojanje oko suradnje, zbližavanja i jedinstva svih kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica. Dok se međureligijski dijalog odnosi na sve religije, ekumenizam je dijalog samo unutar kršćana. Za razliku od unijatskih ugovora (npr. prelazak iz Pravoslavne u Katoličku Crkvu i obratno op.a), u ekumenizmu se naglašava ravnopravni dijalog među kršćanima. Ekumenizam je nastao u 19. st. unutar protestantskih zajednica. Počeci ekumenskog pokreta stavljaju se u 1805. g. Kada se protestantski, baptistički misionar William Carey založio za osnivanje „sveopćeg udruženja“ svih kršćana.
Ipak, novi poticaj cjelokupnom ekumenskom gibanju i napose molitvi za jedinstvo kršćana dao je Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) svojim dekretom Unitatis redintegratio koji je iznio nova načela suvremenog ekumenizma. Između ostalog posebno je naglašen duhovni ekumenizam, tj. obraćenje srca i svetost života, te javna, zajednička i svaka osobna molitva za jedinstvo svih kršćana.
Potvrda da Duh Sveti upravlja Crkvom, pa tako i ekumenskim pokretom, jest pontifikat Ivana Pavla II. Naše doba obilježio je lik i djelo tog, pa već sada možemo reći, „Velikog Pape“, koji je bio živi nositelj ekumenskih ideja. Pokazalo se da sve ono što se mora učiniti da kršćani opet budu jedno – nije laka zadaća. Mnogo je stoljeća prošlo od prvih raskola. Crkve i crkvene zajednice razvijale su se i živjele odvojene jedne od drugih, a nažalost često i u međusobnim sukobima. Ivan pavao II. bio je veliki zagovornik ekumenizma. Ovaj „Veliki Papa“ mnogo je pridonio razvoju kako ekumenizma, tako i međureligijskog dijaloga. Dovoljno je spomenuti veliki susret sa vjerskim poglavarima, koji su se okupili u Asizu na molitvu za mir, zatim pohodi Egiptu, planini Sinaj, Svetoj Zemlji, Grčkoj, Siriji, Armeniji...popis bi bio predug kada bih nastavio nabrajati. Opredjeljenje Katoličke Crkve za ustrajnost u ekumenizmu, Papa je potvrdio i 1995. godine enciklikom Ut unum sint (Da svi budu jedno).

U našoj Vrhbosanskoj nadbiskupiji će se također moliti za jedinstvo kršćana. Tako će molitvena osmina započeti 18. siječnja u katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu, a 25. siječnja, na blagdan obraćenja sv. Pavla, upriličit će se molitva u pravoslavnoj Sabornoj crkvi. Zato su uzoriti Vinko kardinal Puljić i mitropolit dabrobosanski Nikolaj prigodom ove osmine posalali zajedničku poslanicu svojim vjernicima u kojoj se između ostalog kaže: „...To je znak naše osobne želje i potrebe slijediti Kristov primjer...Time ćemo se pridružiti kršćanima svijeta u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana...“.
U poslanici su uzoriti kardinal i mitropolit naglasili kako Pravoslavnu i Katoličku Crkvu ontološki povezuje, ne samo krštenje, nego i zajednička vjera u Presveto Trojstvo, Euharistija, sakramenti i apostolsko nasljedstvo. Svijest i radost da su nam ti zajednički korijeni dublji od sadašnjih podjela čini našu zajedničku molitvu, ali i sve druge prikladne znakove zajedništva, ne samo mogućima nego i obvezujućima.
U ostvarenju jedinstva svih kršćana ne smijemo biti pasivni, nego aktivni. Ako bismo čekali da se jedinstvo jednostavno dogodi, izlagali bi smo se grijehu pomanjkanja vjere u djelovanje Božjeg Duha i u učinkovitost isusove molitve „da svi budu jedno“ (Iv 17, 21). Taj nam je dar Krist trajno ponudio.

Zato uzoriti kardinal i mitropolit pozivaju na zajedničku molitvu za jedinstvo kršćana, ali i na molitvu u drugim prigodama kako bi se ta molitva kao znak nade ukorijenila u našim sestrinskim Crkvama...

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com