Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Vanjska proslava patrona župe Presvetog Srca Isusova Prozor za vjerni puk ramskoga dekanata...
article thumbnail  Danas, 19. lipnja, povodom proslave patrona župe Prozor – Presvetog Srca Isusova, kao što je...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Svečano euharistijsko slavlje s...
article thumbnail    Danas, 18. lipnja (četvrtak) u našoj župi povodom proslave patrona župe, sv. Misu Uočnicu uz...
article thumbnail  Danas, 17. lipnja (srijeda), u našoj župnoj crkvi uz koncelebraciju trojice svećenika,...
article thumbnail    Kao što je i najavljeno, danas, 16. lipnja vjernici u župi Prozor započeli su trodnevni duhovni...
article thumbnail  Dragi prijatelji, sestre i braćo, mladi i stari naše kršćanske katoličke zajednice Presvetog Srca...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u župnoj crkvi Presvetog Srca...

Vjera, to znači povjerenje. Imati povjerenja u Boga. Osloniti se na njegovo obećanje. To pak oplođuje naše pouzdanje u budućnost. Pravi vjernik ne strepi jer on je siguran u suživot s Bogom. Kad su mladog Alojzija, koji se igrao, pitali što bi učinio da zna da mu je sada umrijeti, dječak je odgovorio; nastavio bih se igrati. Vjernik koji ima povjerenja u Boga ne grize se i ne strepi stalno nad svojim postupcima i ne zapitkuje se plašljivo: jesam li možda sagriješio, jesam li učinio nešto što možda nije dobro? Hoće li mi Bog oprostiti?

 

 

Vjernik ima jasna pravila koja su usađena u njegovom vjerničkom srcu i on nikada ne krši ta pravila. Sve ostalo o što se spotakne u svagdašnjem životu, a plod je ljudske nesavršenosti, oprošteno je nakanom: uvijek želim činiti dobro, ali to uvijek ne uspijeva. Kajem se, ustajem i idem dalje. današnji ''stol Riječi'' upućuje nas u život s Bogom po vjeri. ''Noć ona'', kako kaže Knjiga Mudrosti, za Izraelce je bila jedinstvena noć Pashe. Kada su se uputili iz ropstva u slobodu. Iz kakve-takve sigurnosti u neizvjesnost, spremni prihvatiti svaku žrtvu. Naša Pasha je euharistijski Krist kojemu smo povjerovali i za kojim smo krenuli iz ropstva grijeha u slobodu djeteta Božjega.

Nije to uvijek niti tako lako, niti tako jednostavno; jer ropstvo grijeha ima također svoje ''lonce pune mesa'' za kojima su u kušnji Izraelci čeznuli u pustinji. I grijeh ima, itekako, svoju privlačnost i čar koja zamagljuje naš pogled prema slobodi. Za našu palu ljudsku narav sloboda djeteta Božjega ima svoju cijenu. Stoga je u ''izlasku'' iz grijeha presudan prvi odlučni korak. To je korak povjerenja koji je učinio Abraham kada se zaputio u tuđinu isključivo na temelju vjere, kako to čitamo u Poslanici Hebrejima. Slijedeći isto obećanje to su učinili Izak i Jakov. Nije to uvijek niti tako lako, niti tako jednostavno; jer ropstvo grijeha ima također svoje ''lonce pune mesa'' za kojima su u kušnji Izraelci čeznuli u pustinji. I grijeh ima, itekako, svoju privlačnost i čar koja zamagljuje naš pogled prema slobodi. Za našu palu ljudsku narav sloboda djeteta Božjega ima svoju cijenu. Stoga je u ''izlasku'' iz grijeha presudan prvi odlučni korak. To je korak povjerenja koji je učinio Abraham kada se zaputio u tuđinu isključivo na temelju vjere, kako to čitamo u Poslanici Hebrejima. Slijedeći isto obećanje to su učinili Izak i Jakov.

To je djelotvorna vjera za razliku od mase onih koji doduše vjeruju u Božju opstojnost, ali to ništa ne mijenja u njihovom životu. Ti i dalje slijede svoja božanstva i idole koji ih vode u propast. To je mentalitet suvremenog poganstva koje svoju vjeru pronalazi u tzv. religiji Novog doba, u kojoj je božanstvo ili bogovi nezainteresirano za spasenje čovjeka. Čovjek je tek po svojoj svijesti i razumu nešto viši od životinje, dok mu je skončanje jednako kao i kod ostalih živih bića. Bajkovitost religija Novog doba iscrpljuje se u živopisnim obredima i nekim predajama koje su više nalik bajkama, ali je njihova privlačnost u tome da se ne traži nikakvo obraćenje i žrtva, nego se i dalje ostaje u zagrljaju grijeha sladunjavih naslada. Treba samo pronaći trik kojim ću pridobiti božanstvo za sebe da mi uljepša život. U svijetu magije i ezoterije ide se korak dalje pa se nastoji zagospodariti ''višim silama'' i prisiliti ih da rade za osobu koja je tobože inicirana u tajna znanja. Tamo gdje prestaje prava vjera počinje praznovjerje kojega su pune novine koje oglašuju usluge raznih vidovnjaka, maga, iscjelitelja, gatara…

Tom neopoganskom mentalitetu suprotstavljena je djelotvorna vjera koja se naslanja na Božje obećanje da će oni koji krenu tim putem stići u domovinu koju Pavao u poslanici naziva jednostavno Grad, a misli na nebeski Jeruzalem, koji se na vidljiv način manifestira u Crkvi i njezinoj otkupiteljskoj ulozi.
Što je to sloboda djeteta Božjega najbolje su nam posvjedočili toliki sveci i svetice Božje. Oni su svoje živote stavili u Božje ruke i krenuli prema vječnosti. Zapravo bolje bi bilo kazati: uronili su u vječnost. Jer onaj tko se životno veže uz Boga dobiva milost spoznaje vječne dimenzije.
Ovaj tjedan bio je spomendan svete Edithe Stein, koja je kao obraćena Židovka ušla u samostan bosonogih karmelićanki. Umrla je u koncentracijskom logoru, u plinskoj komori, kao mučenica. Oni koji su ju vidjeli u logoru svjedoče kako je bila predana šutnji i premda joj je na licu bila vidljiva duboka tuga, zračila je pouzdanjem i mirom.
Puno predanje u Božju volju proizlazi iz spoznaje slobode u kojoj su toliki sveti mučenici mogli otvoreno reći svojim mučiteljima: možete nam uništiti tijelo, ali ne možete nam oduzeti vječni život s Gospodinom. U tom smislu kaže i Tertulijan: smrt mučenika sjeme je kršćanstva, jer mučenici su bili svjedoci s vizijom vječnosti i uzor ostalima da ne posumnjaju.
Samo djelotvorna vjera donosi plodove, sve ostalo su isprazne priče i uzaludno traćenje vremena.

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com