Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Danas je u župi Presvetog Srca Isusova Prozor proslavljen Dan posvete župne crkve i upriličen je...
article thumbnail   Svim Svećenicima, Redovnicama, Bogoslovima i Sjemeništarcima. Poštovani, kao i svake godine, tako i ove...
article thumbnail  Danas je na Gmićima proslavljen zaštitnik mjesta i zavjetne kapele - sv. Ilija Tišbijac, prorok....
article thumbnail  U prvom dijelu nastupilo 6 djecijih ekipa uzrasta do četrnaest godina. Prvo mjesto zauzela ekipa OS...
article thumbnail    Danas, 28. lipnja, povodom proslave patrona – Presvetog Srca Isusova, kao što je najavljeno u programu,...
article thumbnail  Danas,  28. lipnja na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, župa Prozor slavi svoj patron. Slavlje sv. Mise s...
article thumbnail  Ove godine župa Presvetog Srca Isusova u Prozoru proslavit će blagdan svoga nebeskog zaštitnika - Presveto...
article thumbnail  Danas, na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove - Tijelovo, u župnoj crkvi Presvetog Srca...

"A ja tebi kažem: Ti si Petar - Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati." (Mt 16,18) Blagdan Petra i Pavla kao apostolskih prvaka slavi se na isti dan, 29. lipnja. Oni su se u životu rijetko susretali, a spojila ih je mučenička smrt za Krista. Isus je svoju Crkvu povjerio Petru, predao mu je ključeve neba, odnosno, postavio ga je da u Božje ime stoji pred ljudima. On je bio vođa dvanaestorice i predvodio ih je u naviještanju Evanđelja i širenju Kristove Crkve.

Crkva se širila iz Jeruzalema, pa je već pri kraju stoljeća imala veliki utjecaj u Maloj Aziji, Makedoniji, Grčkoj i Rimu. Širenje Crkve, međutim, bila je uglavnom zasluga Pavla, bivšeg progonitelja Crkve kojeg je Bog obratio i pozvao u svoju službu. Pavao je bio obrazovan i dobro je poznavao zakone, za razliku od Petra koji je bio priprosti ribar. Govorio je grčki što mu je omogućilo lako sporazumijevanje po teritoriju, a Crkve koje je osnovao, nastavile su se širiti do danas u sve dijelove svijeta.

 
Petar i Pavao prvi put su se susreli u Jeruzalemu nakon Pavlova obraćenja na putu u Damask. Pavao se krstio i tri godine proveo u Arabiji, a zatim otišao u Jeruzalem kako bi upoznao Petra. S njim je ostao 15 dana. Zanimljivo je što Pavao želi upoznati Petra, iako je kao kvalificirani teolog bio učeniji od Petra; kao što je poneki teolog učeniji od pojedinog biskupa. Zašto je, dakle, Pavao posjetio Petra? Da bi ga podučio? Sigurno ne. Pavao je znao da je Petar stijena na koju je Crkva oslonjena i želio je njegov blagoslov, zajedništvo s njim spreman na poslušnost Petrovom vodstvu. Poštivao je autoritet Petra, kao što se i treba poštivati autoritet biskupa. Petnaest godina nakon tog susreta na saboru u Jeruzalemu Petar i Pavao susreli su se još jednom, a Pavao je u međuvremenu obišao Malu Aziju i pokrstio mnoštvo naroda osnivajući prve kršćanske zajednice. On je bio veliki revolucionar i od novih je kršćana tražio samo vjeru u Krista, nije im nametao Mojsijev zakon na kojem su Židovi inzistirali te je tražio potvrdu svog rada na saboru. Na apostolkom saboru, izvještavaju Djela Apostolska, nastala je žestoka rasprava, na kraju koje je Petar odgovorio: "Čemu sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram koji ni naši očevi ni mi ne mogosmo nositi?" To je odgovaralo Pavlu i on je nastavio svoj rad, a tom odlukom se kršćanstvo napokon osamostalilo.
U jednom drugom susretu Petra i Pavla opisanom u Poslanici Galaćanima (Gal 2,11-14), Pavao se je usudio prigovoriti Petru što od drugih traži poštivanje židovskih zakona kojih se sam nije držao družeći se s poganima, a potom se skrivajući od obrezanih. Petar je utvrdio da u svom postupku nije bio ispravan te ga je promijenio. Ovaj primjer mogao bi nam, interpretiran u sadašnjem vremenu, progovoriti o Papinoj nepogrešivosti koji je u svojim postupcima čovjek kao svaki drugi i kao takav ispovijeda grijehe kao i svi drugi, u isto vrijeme ostajući nezabludiv kao učitelj vjere. Petar i Pavao susreli su se i u Rimu gdje su za vrijeme Neronova progonstva obojica poginuli. Petar je naglavačke bio razapet u Vatikanu, a Pavlu je odrubljena glava. Grobovi obojice apostola u prvim su se kršćanskim vremenima štovali kao grobovi prvaka apostola, Petra kao prvog od dvanaestorice, a Pavla kao 'apostola Isusa Krista'.
Petru je pravo ime bilo Šimun no Isus mu je dao novo ime, Kefa, što znači stijena jer je Bog svoju Crkvu želio izgraditi na čvrstoj stijeni. Petrova crkva je stabilna, velika, jaka, ima snagu da podrži cijeli svijet, ali ima jedan nedostatak - nije pokretna, drugi moraju doći k njoj. Ona može otvoriti vrata svima i dovoljno je velika da bi u nju stali svi, ona je kao svjetionik po kojem se ljudi mogu orijentirati, ali joj nedostaje Pavlove pokretljivosti i otvorenosti. Pavao je kao voda koja stiže do svakog čovjeka. Pavao ima sposobnost voljeti i gledati jednako svaku osobu bez obzira na rasu, vjeru i naciju onako kako je to radio Krist. Pavao je misionar kojemu je dobra svaka stvorena stvar i koji gleda Krista u svemu postojećem. Nešto kao desnica i ljevica u politici, ako to smijem tako reći.
Petar je od Krista primio službu da stoji kao kormilar Crkve, ali za Pavla čujemo riječi: "Taj je čovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime pred pogane i kraljeve, i sinove Izraelove" (Dj 9,15).
Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com