Župa na Facebooku

Knjiga 100. godina župe

Župa Prozor

01
02
3
5
6
8
9
crkva1
crkva21

Video

Zadnje dodano

article thumbnail  Danas, na blagdan Duhova u župi Presvetog Srca Isusova Prozor tijekom svečanog euharistijskog...
article thumbnail  Pedeset je dana prošlo od Uskrsa. Blagdan Pedesetnice postoji i u Židovstvu, i da je to bio veliki...
article thumbnail  Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, zajedno sa župnim uredom Prozor i Crvenim križom općine...
article thumbnail  Na dan Duhova, 31. svibnja 2020. pod misom u 11,00 sati bit će Prva Pričest naših mladih...
article thumbnail  Današnja Liturgija nas već priprema za svetkovinu Duhova. Naime, sva čitanja spominju Duha...
article thumbnail    Poštovani i dragi Župljani, kao i svi ljudi dobre volje, Radost mi je čestitati najveći blagdan...
article thumbnail  Velika subota dan je šutnje i ozbiljnosti, slika te šutnje je odsutnost euharistije, ozbiljnosti ogoljeni...
article thumbnail  Danas je Veliki petak. Dan kad je poginuo na križu Isus iz Nazareta, Bog i čovjek. Mrak sramote...

Prije par dana iz Ruande sam došao u Ugandu kako bih posjetio sestru Vedranu Ljubić, FDC, u misiji Kagando. To je malo mjesto nedaleko od grada Mbarara, a s obzirom da se Mbarara širi moglo bi se reći da je Kagando njeno predgrađe. Na samom prilazu samostanu dočekuje vas natpis “Daughters of Divine Charity” (Kćeri Božje Ljubavi), a kada pogledate samostan i prekrasni vrt sa svim mogućim afričkim biljkama, pomislite da su sestre ovdje barem tridesetak godina.

 

Međutim, saznavši da su sestre iz Rusooke, svoje prve misije, ovdje došle tek u kolovozu 2007. godine, dobrano sam se iznenadio. Ono što su isusovci učinili za Travnik, trapisti za Banja Luku, nadbiskup Stadler ili njihova utemeljiteljica s. Franziska Lechner za katolike Hrvate u Sarajevu, to je zasigurno s. Vedrana Ljubić uz pomoć dobročinitelja učinila za Mbararu. Da, uvjeren sam da je to tako.

Kada su sestre prije trinaest godina dosle u Ruandu, najprije su smještene u Rooshoku, a kasnije prelaze u biskupiju Mbararu, mjesto Kagando. Kada sam pregledao samostanski foto-album, uvidio sam da je stanje u početku bilo teško, slično kao i kod trapista kada su prvi put stigli u Banja Luku. Svuda uokolo nalazila su se drveća, panjevi i ruševine starih kuća. A veliki problem bile su i opasne afričke zmije, kojih je na tom zapuštenom području bilo puno.

Gradnja ovog samostana, kojeg je financirala isključivo družba sestara FDC, zasigurno će biti povijesna prekretnica za Kugundo. Iako samostan još uvijk nije dobio struju, on uz trud mnogih vrijednih ruku jako dobro funkcionira. Sestrama je itekako bitno da ne žive u nekakvoj slamnatoj kućici, kako to možda neki očekuju, jer tada bi bile zabrinute više za svoj opstanak i svakodnevicu, negoli za potrebe drugih. “Mudar čovjek gradi kuću na stijeni” (usp. Mt 7, 24), tako da sve svoje brige usmjeravaju na Isusa u ovim siromašnim ljudima. A takvih je, ističe s. Vedrana, jako puno. Najveći problem su glad i razne bolesti prouzrokovane upravo slabom prehranom. Stoga sestre svakodnevno obilaze gladne i bolesne, a kakvo je stanje u ovdašnjim bolnicama imao sam se priliku i sam uvjeriti. Bolnice su pretijesne, tako da pacijenti leže svuda uokolo, a mnogi su čak i ispred zgrade na zemlji i bez ležaja, tako da ovim ljudima jako puno znači posjet sestara. Osim toga sestre školuju preko 90-ero djece po raznim školama, počevši od osnovne škole, pa do raznih fakulteta.

Uz pomoć dobrih ljudi, uglavnom onih od kojih se pomoći ne bi ni nadala, s. Vedrana je, zajedno sa sestrom Bogdanom Markić, izgradila i do stotinu kuća za siromašne beskućnike. Znala je putovati i po 700 kilometra kako bi dovezla pomoć za sirotinju koju su spremili iz organizacije «The Little Way Association» iz Ujedinjenog kraljevstva. Ipak, sestra ističe da najveću pomoć šalju upravo siromašni ljudi iz naših krajeva. Tu činjenicu ona rado naglašava onima kojima pruža pomoć kako bi se i kod njih razvio osjećaj za solidarnost s možda još potrebnijima.

“Mladi dumo, dobro došao”

Nedavno su prve dvije sestre afrikanke u družbi sestara FDC dale svoje privremene zavjete. Imaju silnu želju u rujnu ove godine doći u Sarajevo na beatifikaciju pet «drinskih mučenica«, sestara iz svoje družbe, ali kako sada stvari stoje, to im nažalost neće biti omogućeno. S. Federick Komugisha je jedna od te dvije sestre, a od sestre Vedrane naučila je jako puno hrvatskih riječi, tako da sam dočekan rječima: “Mladi dumo, dobro došao!”.

Dvije novakinje, s. Agatha Nankya i s. Prudence Tumuhereze nestrpljivo išcekuju svoj zavjetni prsten, a one su ujedno i dokaz da afrička zvanja nisu samo “ekonomska zvanja”. U samostanu Kagando, koji je posvećen Presvetom Srcu Isusovu, sestre svakodnevno mole i rade. A molit će kako kažu i za “mlade dume”, da postanu i ostanu dobri svećenici.

Kagando - Uganda, 3. kolovoza 2011.

Branko Jurić

 

Submit to DeliciousSubmit to DiggSubmit to FacebookSubmit to Google PlusSubmit to StumbleuponSubmit to TechnoratiSubmit to TwitterSubmit to LinkedIn
Joomla Template - by Joomlage.com